Učenički radovi:

Rijeka Glina

Po rijeci je grad dobio ime.

Da li se rijeka ponosi time?

A da je nema, da ne teče kraj grada,

Kako bi se grad zvao tada?

Ona tiho kraj grada teče,

 Bilo jutro, podne, il  veče.

Al“ nekad je ljuta, sva nabuja.

Opasna tad je njena struja.

Nasip joj brani ulaz u grad,

 A ona bi se s gradom družila rad.

Najzad se smiri, ljutnja ju mine,

Kad oblaci prođu, sunce sine.

I opet tiho kraj grada teče…

Lijepa si, moja-dal“ itko joj reče?

Rijeka Glina

Mojim krajem Glina teče

Mirnim tokom hoda, šeće

Ljeti blista, sva svjetluca,

 Tad se mnoštvo djece kupa

Cika, vriska, sve je živo

Našoj rijeci nije krivo.

Prelijepa je naša Glina

I zimi kad sve sniva

Bijeli pršić sve prekrije.

Samo Glina proviruje,

Svoju snagu pokazuje

I ljepše dane očekuje.

Rijeka Glina

Rijeka Glina teče,

Kroz naš lijepi kraj,

 uz nju rastu drveće i cvijeće,

najljepša je znaj.

Uz nju je šetnica,

Po njoj ljudi šeću,

Tu pjevaju ptičice,

I Glinu nadlijeću.

Kupalište njeno ljeti,

Puno je kupača.

A u jesen rijeci Glini,

Svak“ se rado vraća.

David Car, 4.c

Rijeka Glina

Ima jedna rijeka duga

Kroz Banovinu što vijuga.

Davno mi mama reče

Rijeka Glina kroz grad teče.

Teče kroz šikare, polja, njive

Svi Glinjani njoj se dive.

Na rijeci Glini jedna plaža ima

I ugodne trenutke pruža svima.

Lorena Mrđenović, 4.c