Iz predstave se iščitava želja autora da potaknu na razmišljanje o posvajanju kao sasvim normalnom obliku stvaranja obitelji, ali i upozore na razlike odgoja vlastitog djeteta i djeteta koje iza sebe ima tužnu priču i osjećaj duboke praznine koji ga nastavlja pratiti bez obzira na novu, sretniju sredinu. U predstavi je naglasak stavljen na skretanje djetetovih misli na njegovu vlastitu životnu priču, bez uljepšavanja, bez izmišljanja, ali uz pomoć simboličkih epizoda koje njegovoj nesreći mogu dati smisao i pomoći mu da je prihvati kao takvu. Scenografija je vrlo zanimljiva i  stopljena s likovima što podcrtava osjećaj zajedništva, pripadanja i sličnosti.

Izvor: kazalište Mala scena